S400 za 500L

Autor: Dragan Šutanovac, predsednik Saveta za strateške politike

Bez obzira na činjenicu da je od 2000. godine do današnjih dana, u kontinuitetu postojao konsenzus u vezi evropskih integracija, premijerka Ana Brnabić je ipak potpisala Sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Evroazijske ekonomske unije (EAEU). Paradoksalno, pomenuti Sporazum koji nam ne donosi nikakvu korist, potpisan je u vreme gotovo apsolutne podrške aktuelnog saziva Narodne Skupštine politici pridruživanja EU. Treba naglasiti da je Srbija i pre ovog Sporazuma imala potpisane sporazume o slobodnoj trgovini sa tri najveće članice EAEU (Rusijom, Kazahstanom i Belorusijom), dok sa preostale dve (Jermenija i Kirgistan) nije ni postojao izvoz. Uprkos upozorenjima iz EU da nam takav pristup može ugroziti transparentnost naše EU orijentacije, aktuelna Vlada se ozbiljno pripremala i u međuvremenu potpisala i Fitosanitarni sporazum kojim se uređuje izvoz robe biljnog porekla u EAEU, a koji je bio uslov za navedeni Sporazum.

Da Sporazum sa EAEU nema samo ekonomske posledice, na eksplicitan način pokazuje i izveštaj Ministarstva odbrane SAD u kojem se naglašava da je Srbija intenzivirala saradnju sa Rusijom od kada je na vlasti SNS. Samim tim, ovakva vrsta saradnje može u perspektivi predstavljati ozbiljnu opstrukciju u odnosima sa Zapadom odnosno na sam proces evropskih integracija. Iako je Evropska komisija u svom izveštaju za 2019. godinu sugerisala završetak revizije strategija bezbednosti i odbrane, istovremeno je naglasila da bi one u potpunosti trebalo da odražavaju orijentaciju Srbije ka EU. A kad pisanje tako značajnih dokumenata prepustimo potrebama dnevne politike, dobijamo strategije zamrznutog konflikta, opstrukcije pregovaračkog procesa i virtuelne neutralnosti sa jasno izraženom emocijom prema Istoku. A to je i Pentagon shvatio kad apostrofira da manjak transparentnosti u strateškim i operativnim prioritetima Srbije komplikuje saradnju u oblasti odbrane. Zar je toliko teško da se shvate moguće posledice pogubne međunarodne vojne saradnje?

Iako je aktuelni ministar odbrane ubedjen da je uspeo da unapredi bilateralnu vojnu saradnju sa Rusijom, ofanzivne obaveštajne aktivnosti “partnera” sa Istoka se očigledno nisu smanjile. Upravo suprotno, kulminirale su sa veoma agresivnom metodologijom obaveštajnog rada i sa očiglednom finansijskom podrškom. Nedavni slučaj potpukovnika Georgi Klebana čije su neprijateljske aktivnosti završile i na YouTube-u, predstavlja samo deo aktivnosti koje nam sprovode “braća s ljubavlju”, a što su potvrdili i zvaničnici u Srbiji.

O kakvim se osetljivim operacijama radi možemo zaključiti i na osnovu iznenadnog i nenajavljenog dolaska direktora Spoljne obaveštajne službe Ruske Federacije Sergeja Nariškina koji se 16.04.2019. godine sastao sa predsednikom Vučićem. To je model šatl obaveštajne diplomatije Ruske Federacije poput sličnog slučaja iz 2016. godine kada je sekretar ruskog Saveta za nacionalnu bezbednost Nikolaj Patrušev stigao u Beograd kako bi sprečio izručenje ruskih operativaca vlastima u Podgorici. Tadašnje saopštenje za medije je bilo vezano za potpisivanje memoranduma o razumevanju u oblasti bezbednosti, dok se ovogodišnje, očigledno usaglašeno, odnosilo na unapređenje saradnje obaveštajno bezbednosnih sektora dve zemlje u borbi protiv međunarodnog terorizma. 

Javnost je često uznemiravana informacijama koje mogu uticati na ličnu ili opštu bezbednost građana. Tome često doprinose kvazi-analitičari, pa i pojedini eksperti poput profesora Edvarda Džozefa, koji na osnovu zvaničnih saopštenja, ne poznavajući u dovoljnoj meri diplomatsku retoriku i ne posedujući informacije “sa terena”, dolaze do površnih zaključaka. Jer ukoliko sa današnje distance analizirate aferu potpukovnika Klebana, potom saopštenje sa zajedničke sednice Kolegijuma MO i načelnika GŠ VS od 09.04.2019. godine, a na kraju i pomenuti dolazak Nariškina samo par dana posle tog Kolegijuma, možemo zaključiti da se radi o neprijateljskim obaveštajnim i hibridnim aktivnostima Moskve koje se diplomatski amortizuju benignim saopštenjima. Podsećanja radi, u saopštenju sa zajedničkog Kolegijuma MO i GŠ VS je naglašeno da Vojska Srbije poručuje svima, i u zemlji i u inostranstvu, da nije i neće biti sredstvo za obaranje legalne i  legitimne vlasti u Republici Srbiji i nasilno rušenje ustavnog poretka. To je tada protumačeno kao strah od opozicije, ali sada vidimo da se radi o ofanzivnoj obaveštajnoj delatnosti “s ljubavlju”. Osim dežurnih eksperata sa nedostatkom informacija, deo krivice za pogrešno postavljene zaključke snose i mediji koji žele atraktivnost, ali ne po svaku cenu i analitičnost. Tako dolazimo do pogrešne hipoteze o neophodnosti oštrije diplomatije SAD prema Srbiji.

Ono što je za Srbiju sasvim izvesno jeste činjenica da je EU i sada i u budućnosti najznačajniji spoljnotrgovinski partner Srbije u koju izvozimo oko 70% naših proizvoda. Samim tim, strateška orijentacija Srbije bi trebala biti izvesna. Jer niti će Srbija ikada uvesti S-400 iz Rusije, niti ćemo ikada izvesti 500L u Rusiju.

Izvor: Nedeljnik “NIN” 12.12.2019

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*